Vjera – djetinje povjerenje u Oca

Autor: s. Marijana Selak

Utorak, 14. rujna 2010.

Mir Vam i dobro!

Toliko puta se nađemo u teškim situacijama koje nam se čine bezizlaznim. Što tada činimo? U koga upravljamo svoj pogled? Odakle crpimo snagu? Tražimo li Božju pomoć ili se oslanjamo na vlastite snage? Svaka patnja i bol, svaka muka i križ most su preko kojega se dolazi u Nebo. I kad smo u patnjama i mukama tada smo, možda više nego ikada, u Božjim rukama. Bog najbolje zna što je dobro za nas. Sve što nam daje sigurno je za naše dobro, makar se nama koji put činilo i drugačije. Važno je da Mu povjerujemo, a vjerovati znači otvoriti se Onomu kojemu vjeruješ. Kada slijepca pred Jerihonom Isus pita - što hoćeš da ti učinim – on ne govori da je slijep i da ne može hodati, nego kaže: Gospodine, želim progledati! Slijepac je vjerovao u ozdravljenje i Isus ga istoga časa ozdravlja. Evanđelja nam kažu da su mnogi bolesnici samo pogledali Isusa ili se dotaknuli skuta Njegovih haljina i već bi ozdravili. Oni su vjerovali u svemoć Božanske Ljubavi i zato ih je Isus mogao izliječiti.

Poštovani slušatelji, što je s našom vjerom? Na više mjesta u Svetom pismu čujemo Isusove riječi upućene ljudima koje je ozdravio od raznih bolesti i drugih muka: Idi u miru, vjera te tvoja spasila. Neka ti bude onako kako si vjerovao. Molimo zajedno da naša vjera bude čvrsta i postojana da možemo s djetinjim povjerenjem doći pred Boga, Oca svojega, i bez straha Mu iznijeti sve svoje potrebe, jer On je beskrajno spremniji dati, nego što smo mi spremniji tražiti.

Mir vam i dobro!